Dobrodošli na blog. Nažalost, prethodni blog je izbrisan od strane hakera te sam napravila novi. Nadam se da će te me podržati i čitati postove. Na dnu objave postavljena je FB stranica koju možete lajkati da biste bili u toku kada izađe novi post.
 U ovim istraživanjima saznala sam jako puno stvari, od kojih su neke poprilično čude i sretna sam što se nisu nastavili njihovi običaji, a ima i vrlo zanimljivih narodnih običaja, vjerovanja i sam način življenja nekada.
Za ovaj post odlučila sam Vam napisati kako su se ljudi prije upoznavali, koji su bili običaji, te kako je izgledalo vjenčanje nekada.
Mladi su se upoznavali na raznim mjestima kao što su bunari, oko crkve ili različita slavlja, a jedan od najzanimljivijih načina bilo je "gonjenje". U vrijeme ispaše ovaca, mladići su gonjali svoje djevojke koje su se pravile da bježe. Za djevojke i mladiće koji su bili spremni za ženidbu, važan je bio običaj sijela i sjedenja (silo). Djevojci su u kuću dolazili mladići na silo kako bi se između njih odabrao mladić za ženidbu. Odlučivali su roditelji i šira obitelj, a važno je bilo imovinsko stanje. Roditelji su smatrali da se prvo treba udati najstarija kćer ili najstariji sin. Mladić je morao doći u kuću djevojke i zaprositi ruku kod njegovog oca. Morao se donijeti prsten, ali i cipele kao uvjet i znak primanja u novu obitelj. Nakon zaruka otac mladoženje ušao bi u kuću "na ugovor" ili "na jabuku".


Otac je nosio jabuku u kojoj su bile utaknute kovanice te je na taj način osobno zatražio ruku djevojke za svoga sina.  Nakon nekoliko dana išla je i majka koja je donijela pogaču. Prije svadbe, djevojka priprema dotu, sve ono što nosi iz roditeljske kuće.


U idućem posto pišem vam o ženidbi i običajima za taj veliki dan.

Do sljedećeg čitanja,bok.